Stariji sin Bogdan, koji ima šest godina, nedavno je kazao svojoj majci: -Želim da mi rodiš brata!

-Ali ti već imaš brata, umiješao sam se ja.

-Želim još jednog, spremno je odgovorio.

-Dobro, a kako bi se zvao tvoj drugi brat?

-Enes, zato što se moj najbolji drug zove Enes.

Zastao sam, nisam znao sta da mu kažem. Ali sine, mi nismo muslimani i ne može tvoj brat da ima takvo ime-to mu svakako nisam rekao. Shvatio sam da je on daleko iznad tih podjela, da vidi ovaj svijet potpuno drugačije.

Tada sam se sjetio riječi Isusa Hrista: “ Zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nećete ući u carstvo nebesko“ Jevanđelje po Mateju 18,3

U tom trenutku sam poželio da za trenutak, na samo par sekudi, budem u njegovoj koži, u njegovoj glavi, da vidim svijet njegovim očima, da to zadržim i sačuvam u svom umu kao neku dragocjenost iz jednog drugog svijeta.

Nemam nikakvih predrasuda ni prema kojoj vjeri i naciji i svi su mi ljudi jednako vrijedni. Ipak, Bogdanov komentar me je osvijestio i shvatio sam da su djeca, na neki način, izaslanici Božjeg carstva na Zemlji i da od njih možemo da naučimo dosta lekcija o jednostavnosti, čistoti, iskrenosti, povjerenju, opraštanju i drugim vrlinama.

Kad bude malo više upoznao svijet brojeva možda će kao poređenje koristiti neke od sledećih veličina koje se nalaze oko nas i u nama:

2000 zvijezda vidljivih na nebu
10^5 listova na drvetu (krošnja viskoka 10 metara)
10^5 do 2×10^5 vlasi na glavi
500×10^6 treptaja oka u životu (jednom u četiri sekunde kada smo budni)
300×10^6 udaha tokom života
3×10^8 riječi izgovorenih za vrijeme životnog vijeka(2/3 vremena budni, 30 riječi u minutu)
10^9 riječi čujemo i pročitamo u toku života
3×10^9 otkucaja srca tokom života
4×10^9 impulsa razmijene dvije hemisfere mozga svake sekunde
10^10 do 10^11 neurona u ljudskom mozgu
oko 5×10^12 štampanih riječi u (različitim) knjigama u svijetu (oko 100×10^6 knjiga sa oko 50 000 riječi)
10^17 mrava na svijetu
oko 10^20 sniježnih pahuljica padne godišnje na Zemlju
oko 10^24 zrna pijeska ima u pustinji Sahara
10^25 ćelija na Zemlji
1.1 x10^50 atoma izgrađuje Zemlju (63703 km^3 x 4 x 3.14/3 x 5500 kg/m3 x 30mol/kg x 6×10^23 /mol)
10^81 atoma u vidljivom univerzumu
10^90 fotona u vidljivom univerzumu
5.6×10^117 mogućih stanja 5x5x5 Rubikove kocke
oko 10^200 mogućih partija šaha
oko 10^800 mogućih partija igre GO
oko 10^10^7 mogućih stanja u personalnom računaru
(Preuzeto iz Christoph Schiller,Motion Mountain- Adventure of Physics)
.
.
.

I tako, pokušavajući da razumijem neke od gore pomenutih veličina, čini mi se da Bogdan i ja imamo isti problem sa velikim brojevima.

Jedne proljećne noći, mlada žena je dijelila ljubavnu sreću sa svojim mužem u velikoj palati, sjajnoj kao mjesec, smještenoj u predivnom vrtu sa drvećem čije su povijene grane bile prepune cvjetova i plodova, ispunjenom slatkim zvucima ptica i pčela, opijenih cvjetnim nektarom. Tada, u maloj ljubavnoj prepirci koja je izbila između muža i žene njena biserna ogrlica se prekinula.. Trećinu bisera je pokupio sluga-evnuh, šestina je pala na krevet, a onda polovina onoga sto je ostalo, pa polovina onoga sto je preostalo i tako šest puta, se rasulo svuda okolo. Na ogrlici je preostao 1161 biser. Koliko je bisera bilo u ogrlici? (priča iz Indije, deveti vijek naše ere)

Pročitam ovu priču i sjetim se onih debelih ruskih zbirki zadataka, Berman, Ljaško, Demidovič… Toliko suvoparnih da se ne mogu listati ako se ne pije usput po malo tečnosti.

Nije ni čudo što djeca ne vole matematiku, kad im se ona uglavnom iznosi kao nešto što nema nikakve veze sa njihovim životom. Ona im dođe kao neka omražena tetka, koju niko ne voli ali mora da je trpi.